Bežični sistemi (wireless) računarskih komunikacija Bežično (wireless) povezivanje računara i/ili računarskih mreža jedan je od novijih svjetskih trendova.

Iako uveliko prisutna na svjetskoj komunikacionoj sceni, kod nas je ova oblast još uvijek u razvoju i tek se očekuje njena ekspanzija.

Standardi

Wireless (Wi-Fi) komunikacija propisana je od strane IEEE (Institute of Electrical and Electronics Engineers) i definisana 802.11 familijom standarda. Kao što se po nazivu ovih sistema može zaključiti, bežični sistemi kao prenosni put u razmjeni informacija koriste radio talase.

Oprema za bežične sisteme koji se kod nas koriste radi na frekvencijama od 2.4 i 5 GHz. Ovi frekventni opsezi (bandovi) spadaju u ISM (Industrial, Scientific & Medical) opsege, te za njihovo korištenje nisu potrebne dozvole. Samim tim, sistemi postaju pristupačniji svima čije su potrebe za bržim načinima komunikacije veće u odnosu na klasične, žičane sisteme.

Pri tome mislimo na korisnike Internet servisa ili vlasnike lokalnih računarskih mreža koji imaju potrebu za stalnim pristupom Internetu ili stalnim povezivanjem svojih, geografski udaljenih, lokacija.

Kako pomenuti standardi u ovoj oblasti propisuju male snage radio sistema (do 100 mW), a velike brzine prenosa podataka (do 108 Mbit/s), jasne su prednosti bežičnih u odnosu na žičane sisteme komunikacija.
Tehnologija bežičnih sistema

Wireless sistemi u svom radu najčešće koriste DSSS (Direct Sequence Spread Spectrum) modulacije koje signal rasprostiru po širokom opsegu frekvencija. One omogućavaju da više korisnika istovremeno dijeli isti frekventni opseg i pružaju mnogo veću otpornost na smetnje i prisluškivanje od modulacija ''uskog'' spektra. Ukoliko na nekoj frekvenciji iz opsega postoji snažna smetnja, vjerojatnoća da će se informacija korektno razmijeniti je neuporedivo veća, jer će najveći dio signala biti prenesen, a da pri tome smetnja neće imati presudan uticaj na njega.

Zavisno od potreba, korisnici ovih sistema komunikacije mogu ostvarivati na principu Point-to-Point (tačka-tačka) za direktno povezivanje dvije lokacije bez posrednika ili Point-to-Multipoint (tačka-više tačaka) povezivanje više lokacija na jednu zajedničku tačku. (ovaj koristi i BLIC.NET ISP za povezivanje korisnika BLIC. wireless sistema na svoja čvorišta tj. pristupne tačke).
Prednosti:

-isplativnost uspostavljanja ovakvih BEŽIČNIH SISTEMA za komunikaciju,
za prenos podataka nije potrebna fizička povezanost,
-brzine prenosa podataka su mnogostruko veće nego kod žičanih sistema,
-troškovi eksploatacije su minimalni., najčešće se svode na troškove napajanja električnom energijom, a obzirom na male snage uređaja, ti troškovi su zanemarljivi.
-jednom uspostavljen, bežični sistem funkcioniše neprekidno, 24 časa dnevno, ekvivalentno iznajmljenim žičanim vodovima., pri tome nema troškova iznajmljivanja tih vodova, pa se uspostavom ovih sistema troškovi komunikacije u potpunosti eliminišu.
-besplatan Internet servis, jer nema plaćanja «Internet sati» provajderima,
-nema troškova vezanih za telefonske linije.
-nema mogućnosti da se putem zlonamjernih virusa naprave veliki telefonski računi.


Korisnik plaća samo mjesečne troškove korištenja, zavisno od brzine pristupa mreži Internet provajdera i saobraćaja koji pri tome ostvaruje.

Najčešće se pri obračunu mjesečnih troškova kao parametar uzima količina prenesenih podataka u toku određenog vremenskog perioda, mada postoje i druge metode određivanja troškova.

Korisna Internet adresa:
http://wireless.blic.net

Autor:Prof. dr. sci. med. Stojaković B. Milan
Klinika za psihijatriju Kliničkog Centra Banjaluka,
Katedra za psihijatriju Medicinskog fakulteta u Banjaluci